Žene u akciji
Grupa Zagrepčanki koje je vodila stilistica i modna savjetnica Alma Premerl Zoko "napale" su Samobor i Zaprešić. Djelovanja odreda žena na području Zagrebačke županije trajala su 12 sati.
Najprije
je "osvojen" rudnik Sveta Barbara. Rudnik
je
Rudama, pet kilometara jugozapadno od Samobora, u mjestu Rovi, kako
se zvalo u 13. stoljeću, kada je u ovom kraju cvalo rudarstvo. Od
2015. godine na listi je zaštićenih kulturnih dobara Republike
Hrvatske. Na ulazu u rudnik, obavezno je odijevanje - na tijelo ide
kuta, a na glavu se stavlja kaciga . Kroz rudnik je grupu žena
provela Barbara Mrvoš, otkrivajući 350 metara dugačke obnovljene
rovove koje su davno ručno iskopali rudari i to alatima koje su
izrađivali najbolji prijatelji rudara – kovači. Na ovom mjestu je
u 16. stoljeću bila velika proizvodnja bakra, čak dvostruko veća
od cjelokupne proizvodnje bakra u Engleskoj. Većina prvih rudara u
rudniku bili su doseljenici iz Saske iz Njemačke , a stanovništvo
je tada bilo vrlo siromašno, jer vlasnici rudnika bili su
veleposjednici.
Rudari
su odlazeći na posao nosili
slani
sirni kolač greblicu koja se priprema i danas, posebice u srpnju
kada festival greblice organiziraju KUD
Oštrc
i pekarska
obitelj Nikl.
Samoborska greblica ima oznaku nematerijalnog kulturnog dobra, a
nastala je prema predaji, naravno, u ženskoj kuhinji! Žene su
počele pripremati rudarsku
greblicu
sredinom 16 stoljeća koristeći samo brašno, mlijeko, jaja i svježi
kravlji sir. U skromnim se obiteljima kolač koji je dobio ime po
greblici, drvenom alatu kojim se razgrtao pepeo u krušnoj peći,
posluživao i kao glavno jelo.
Posebnu
priču imaju i još dvije gastro posebnosti Samobora Bermet
i Samoborska
muštarda!
U Podrumu
Filipec
je
Antun Filipec unuk Josipa Filipeca, vlasnika tvornice kože, koja je
bila upravo na mjestu gdje je sada podrum. U prošlom stoljeću,
Joco, kako su ga zvali, 1946. godine ostao je bez svoje manufakture
pa je počeo proizvoditi ozbiljnije količine Bermeta i muštarde
(senf s gorušicom i pekmezom od grožđa). Obiteljski posao su
naslijedili njegovi sinovi – Vojko je nastavio raditi Bermet, a
Antun Dubravko muštardu. Bermet, su Samoborce naučili raditi
Francuzi. Piće od vina, pelina i začina proizvodilo se u Samoboru
još 1750. godine i prodavalo kao lijek za želudac. I recept za
muštardu je francuski koja se odlično sljubljuje sa samoborskim
češnjovkama.
Janja
Severović (Samobor
walking tours)
zna zanimljive priče o Samoboru. Ispred crkve svete Anastazije priča
kako je ilirac Stanka Vraza bio zaljubljen u samoborsku ljepoticu
Julijane Cantilly koju je otac udao za bogatog trgovca iz Slovenije.
Legenda kaže da je kasnije, shvativši koliku je grešku napravio
pozvao Vraza da ukleše svoje stihove na njezin grob u sjeni crkve.
„Ivekova
pivnica“,
kultna je Samoborska gastro adresa. Sve je domaće, samoborsko, ali
i jedinstveno i drugačije. U hladu vrta ispred pivnice, sama
vlasnica Nadica Ružić poslužit će salatu „Kaj smo u vrtu
našli“, potom „Rolice na kiši“ (kombinacija mljevene junetine
i povrća nadjevenog u tijestu s maslacem) i brioche pecivo sa
domaćom debrecinkom s hrskavim lukom te baguetteom s namazom od
tune. Svi okusi s drvenog tanjura sljubljeni su sa osvježavajućim
„pivskim pjenušcem“ s okusom muškata Istarske pivovare, koji je
samo jedno od posebnih piva koja se mogu kušati na ovom mjestu.
Na
Women's
days by modniALMAnah
putovanju
održana je i Curaprox
radionica.
Mnogi koriste Skelu
Medsava
koja svakog dana preko rijeke Save povezuje Samobor i Zaprešić.To
podsjetnik na stara, ali praktična prometna rješenja. Naime,skela
u Medsavama
između
Samobora i Zaprešića skraćuje put za 17 kilometara. Skela je
pričvršćena na čelično uže i jednostavno: kako Sava teče, tako
ona - klizi.
„Dobar dan, dobro došli. Ja sam Anka plemenita
Jelačić“ dočekuje turiste Mihaela Žugec Saračević odjevena
kao plemenita Anka s ljupkim, čipkastim suncobranom. Anka Jelačić
alijas Mihaela Žugec goste vodi ulicama Zaprešića
otkrivajući
skrivena i posebna mjesta s autohtonim užitcima za sva čula. Tako
se u njezinom društvu, u slastičarnici
Lucijana
na
Trgu Franje Tuđmana može kušati "Zaprešić torta" s
laganom kremom od vanilije i sjeckanih oraha.
Nakon kave i
torte, Anka pl.Jelačić vodi u Nove
dvore,
jedinstveni spomenik kulturno-povijesne baštine. Vlasnici Novih
dvora bili su, kroz nekoliko stoljeća, Zrinski, Čikulini,
Sermagei, Feštetići i grofovi Erdödy, od kojih ih je, 1851. godine
kupio hrvatski ban Josip Jelačić, a u vlasništvu ove obitelji
ostali su do 1934. godine kada su ih kćeri Đure Jelačića, Vera i
Anka, oporukom i dobrotvornom zakladom ostavile hrvatskom narodu. U
perivoju se može razgledati „Vršilnicu“,
jedini, najstariji takav objekt u Hrvatskoj, spomenik nulte
kategorije, potom obnovljeno nekadašnje spremište plodina, žitnicu
koja je danas Muzej „Matije Skurjenija“ sa stalnim postavom slika
tog umjetnika naive. Put dalje vodi do dvorca koji je nažalost
znatno oštećen u petrinjskom potresu. Tu je i neogotička kapela
Sv. Josipa koju je 1855. ban Josip Jelačić dao sagraditi na livadi
pored dvorca i impozantna obiteljska grobnica od bijelog kamena
izgrađenu 1884. godine prema projektima Hermana Bolléa. Nakon što
je ženska ekipa "osvojila" Nove dvore, pred kraj šetnje
šumom, na malom proplanku, u debelom hladu čekali su dm ručnici i
vizažistica i savjetnica za kožu Sara Grahovac Justin koja je
održala korisnu dm
radionicu
o zaštiti kože ljeti- od sunca, ali i čestih stanovnika prirode -
komaraca i krpelja.
Osim po bogatoj povijesti Zaprešić je
poseban i po mnogim kreativnim adresama iza kojih se kriju žene. Na
jednoj takvoj, u Glinarij
Anamarije
Rede može se opustiti oblikujući, stvarajući, mijeseći, te
dodirujući glinu. To je doživjela i sama Anamarija koja je
napustila stalan, dobro plaćen posao, završila tečaj keramike u
zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu i sada se bavi glinom i u
svojoj „Glinariji“ održava tečajeve keramike.
Ženski
"napad" na Samobor i Zaprešić u trajanju od dvanaest sati
završio je druženjem u OPG-u Vedra
kuća
gdje
je domaćica Vedrana Perica predstavila proizvođače zaprešićkog
kraja: vina iz vinarijeŽnidarić,
sireve iz Mini
sirane Fürnkranz
i
kolače slastičarnice Lucijana.
Pripremio: Tomislav Radić
Foto: Nikola Zoko